петак, 21. август 2020.

Star Wars ili kako sam zaboravio ili počeo da gledam sapunice


 
Nekada davno...

Dugo razmišljam o ovome, ma i nije neka pamet, uglavnom Džordž Lukas je snimio prvu sapunicu ikada. U stvari sam obmanut Tamnom stranom od početka, jbg dešava se i najboljim, a ja se ni ne smatram jednim, tako da je skoro pa svejedno!
Nisam shvatao ljude koji vole, gledaju, kontaju sapunice, i zatekao se da sam ja taj koji gleda jednu 40. godina. Svi elementi su bili tu od prvog djela, čak ni prvi dio nije bio prvi nego četvrti, te izgubljeni zli otac, koji je možda to, a možda i nije, i tako u nedogled, pa do spektakularnog pojavljivanja najnovijeg oca, koji citavo vrijeme skoro da i ne postoji.
Od naučne fantastike skontah da ništa nisam vidio, jedino fantastiku no ni ona nije bila nešto spektakularna, obična priča o mladom junaku i njegovom učitelju, ali bilo je fino voziti se u Milenijumskom Sokolu.
No šta da se radi već sam zajeban, pa sam to i prihvatio koliko to djelovalo poražavajuće. Da ne budem na kraj srca uživao sam godinama i još ću, no ne i samo ovu, ima tu dosta njih koje su se u međuvremenu pojavile i naravno ne mislim na one baš sapunice, ima tu i zanimljivih naslova, ali se ispostavilo da su sve to ipak samo sapunice.
 
Idemo da čistimo govana (ako nam sad i to dopuste)...
 

Нема коментара:

Постави коментар