Gdje je nestao svako

Nekada davno u davna pradavna vremena... Sada već počinjem i da zaboravljam normalne stvari, ah da u davna vremena postojali su ljudi, bila su to fina bića, bavili su se umjetnostima raznim, filozofijama, naukama, bili priznati i poznati što u svojim zemljama što diljem poznate nam planete.
Čak se sjetim onog veselog doba kada smo imali samo ploče, voljeli smo ih isto kao knjige, stripove, slike, da skratim volili smo ih kao misli i maštu.
Samo kad se sjetim prve knjige koju mi je sestra čitala, zvala se "Jan Bibijan na mjesecu", ja 4 godine a putujem svemirom, baš je bilo sjajno. Trebalo mi je još malo godina da porastem, pa da i sam krenem sa svojim zabavama. Bilo je tu svašta muzika, knjige, moda i sve bez veze, moram priznati da mi nije bilo uopšte loše. Ređala su se tu razna imena, koja su me budila što kao čovjeka tako i kao komunistu, većina njih je ostala zabilježena i kod većine vas, da ne idem ponaosob zvučalo bi kao reklama za mrtvace.
Jedno jutro me je zateklo sa informacijom koja me baš pogodila, bio je mrtav Dejvid Bovi, neko koga sam cijenio baš, svakom segmentu njegovih djelatnosti, znam ja to stanje nazvati i sjebanost, ipak bio je to moj omiljeni svašta, mislim nije jedini, ali jedan od mojih najvećih. Pustih jednu, pustih drugu, krenu to jutro svojim poslom, kao da ja ne moram ni jesti(a i ne moram, precijenjeno) i nisam, šta da se radi dođem i do drugih koji su otputovali te godine, padne mi misao na pamet, ko su njihovi nasljednici, ne misleći pri tome na novac, pošto on nije ni bitan.
Skontah da Bovi, Koen... nemaju nasljednika, ako ćemo dalje može do beskonačnosti, Tesla, Leonardo, Mikelanđelo, Kafka, Tolkin... sve poznati i priznati ljudi svoga vremena.
Vratim se na danas i do čega dođem, a dođem do najpoznatijih danas, možda sam isključiv, možda ne poznajem situaciju, ali umjesto jednog Pikasa imamo Makrona, umjesto Getea imamo Merkelovu, Tesle Vučića... Šta se zbilo sa ljudima, da li smo smekšali, zaboravili ŠTA???