понедељак, 14. октобар 2019.

Radno vrijeme ili ljudska ravnodnevnica???

Radno vrijeme ili ljudska ravnodnevnica???

 

 


Pođimo od toga da je sve prilagođeno globalno (u suštini to znači prosjeku, koji se usput pokazao jedino dobro u podaničkoj varijanti), samim tim jutro bi za sve trebalo da znači naspavanost (kad kažem jutro mislim na buđenje) no na poznatoj planetarnoj svrsishodnosti ono znači nasilni prekid funkcionisanja u hibernaciji, tj. snu! Znam da su kapitalistička djeca Marks i Engels imali dobru namjeru (bar za radnike u porodičnim fabrikama), no u doba savremene psihologije i psihoze se pokazala kao veoma neupotrebljiva.
U svakom slučaju čovjek je svojim rođenjem individualno biće (čast izuzecima msm blizancima ili još brojnijim) samim tim njegov bioritam je njegov, recimo ja volim da ustajem u 4. sata dok moj kum baš voli da odspava do recimo 8., Tesla je imao običaj spavati dva sata, neko je sposoban da bude koncentrisan dva sata, neko šest, a neko čitav budni dio dana. Tako da to nije nešto na šta možemo računati, samim tim zašto ne uzimamo najbolje od ljudi što možemo da uzmemo i od njih pravimo robote koji rade dva sata a ostalo budu budni na silu na poslu, različit bioritam je, samo mu ime govori biologija, možemo da idemo do pojave homosapiensa, neko je bio lovac, a neko poljoprivrednik, jel stvarno mislite da su oni u plemenu bili drugačije posmatrani?
No ode ja daleko, mislio sam vam ispričati jednu moju priču, probudio sam se kao što to inače imam običaj, kafa (udovica) i ja malo popričamo (naglasak na sinoć, bila zabava i sve što ona podrazmjeva), kafa u sjajnom stanju, vruća, jaka, ma sve što od jedne kafe možeš poželiti, ja blago rečeno ko govno, mamuran na smrt, sinoć je bilo super do djela koga se sjećam. Pojavim se ja na poslu i ne mješajte ga sa radom, sve znam, rok za predaju je ujutro, ali sutra, ja imam napraviti još jednu stvar i to je to, znam je i napraviti, samo sada ne, priđem joj sa lijeve strane, ne da, priđem ja sa desne, ne da ni tamo, pogledam na sat prošlo 8. sati, odem kući. Pojavim se sledeće jutro sve uradim za 10. minuta i to je to, zapitam se zašto sam juče proveo čitav dan pateći se oko ničega? Mislim da ni mi, ni naši vlastodršci, ni poslodavci nismo dobacili do suštine, a ona je da posao podrazumjeva rad i to ne ovo ono nego baš svoju suštinu, napravi nešto što u tom momentu treba, u datom momentu jer niko od nas nije tu slučajno, svi smo sa nekom svrhom zaposleni na svoja radna mjesta (u svakom slučaju je bar trebalo da bude tako) i na vrijeme koje je potrebno da se taj posao završi, ni više ni manje.
Tako se zapitam zašto nije sve prilagođeno obavljaču djelatnosti (radniku ukratko), zašto se on mora prilagođavati kolektivu koji ga treba (inače ga ne bi ni zaposlio), i dođem do poražavajuće činjenice, da je sve prilagođeno jedino ovim nesretnim bankarima i ne mislim na male, nego na ove 4 kuće što vladaju planetom. Ovi naši mali vidjeli da se konj potkiva, pa i oni digli nogu.
U drugom primjeru mogu navesti recimo mog psa, recimo on je uvjek kada sam ja na nogama budan, ali da izađe napolje kad kiša pada nema šanse, da li je on radi toga loš pas, ili po mraku mislim na jutarnji mrak, samo izleti ispred kuće i odma se vrati, da li je on radi toga loš pas, naravno da nije, kako li smo taj momenat izgubili???

... i ne zaboravite, idemo da čistimo govna!!!

Нема коментара:

Постави коментар